Dileme o cijepljenju tijekom aktualne pandemije uglavnom nisu rezultat nepovjerenja građana u cjepiva ili odbijanja cijepljenja općenito nego njihovog straha, nesigurnosti i manjka znanja o detaljima cjepiva protiv bolesti COVID-19. Većem dijelu javnosti nedostaju odgovori na obična pitanja poput: kada se je najbolje cijepiti, koje cjepivo odabrati, kakve posljedice cjepiva mogu ostaviti, mogu li se cijepiti i osobe sklone alergijama, koliko dugo cjepivo štiti, mogu li se cijepiti osobe koje imaju druge akutne ili kronične bolesti poput tumora, autoimunih bolesti, dijabetesa te zašto je važno cijepljenje mlađe populacije? Na ova i brojna druga pitanja, našim je slušateljima odgovore dala današnja gošća emisije Riznica zdravlja, Ljiljana Betica Radić, specijalist infektolog, specijalist infektolog pedijatar.
U ovome trenutku nekoliko je vrsta cjepiva odobreno ili su u zadnjim fazama odobrenja te je količina dostupnih informacija dovoljna za stručnu i temeljitu analizu dosadašnjih rezultata. Iako kroz kliničke studije s prvim cjepivima imamo tek nekoliko mjeseci iskustva, do sada nije bilo ozbiljnih nuspojava. S dva odobrena cjepiva, Pfizer/BioNTech i Moderna, samo u kliničkim ispitivanjima je cijepljeno više od 70.000 ljudi, a od početka cijepljenja u zadnjih mjesec dana procijepljeno je više od 2 milijuna ljudi i to s minimalnim nuspojavama. Vrlo je važno da su proizvođači, iako su njihova cjepiva odobrena za korištenje, obavezni i dalje pratiti učinkovitost cjepiva kao i njihove nuspojave te prikupljati informacije o dugotrajnosti imuniteta stvorenog nakon cijepljenja. Na taj će se način prikupiti mnogi vrijedni podatci o cjepivima te takva procedura ulijeva sigurnost i povjerenje.
Kod mladih postoji izvjesna nezainteresiranost za cijepljenje jer je riječ o bolesti koja nije toliko ugrožavala mlađe osobe, a i ako bi se i razboljeli, bolest je prolazila bez težih simptoma. Stoga su zaključili da za njih cijepljenje nije važno. Međutim, istina je posve drukčija. Naime, ako se procjepljivanjem populacije ne dostigne kolektivni imunitet tijekom 2021. godine, to može rezultirati promjenama virusa i prouzrokovati značajno produljenje pandemije. U takvim okolnostima sigurno je dodatno akumuliranje mutacija unutar virusnoga genoma, tj. dogodit će se evolucijski razvoj posebnih sojeva virusa koji mogu imati sposobnost uzrokovanja ozbiljnijih simptoma bolesti i povećanu smrtnost, i to ne samo kod starije populacije nego i kod mlađih.
Kako se je bolest pojavila tek prije godinu dana vrlo malo znamo o kroničnim posljedicama koje COVID-19 ostavlja na plućima, ali i drugim organima poput mozga, bubrega, srca, krvnih žila. Već sada postoje podatci koji pokazuju da i kod mladih ljudi, čak i ako su imali vrlo blagi oblik bolesti ili uopće nisu pokazivali znakove zaraze (tzv. asimptomatski slučajevi), postoje indicije da virus ostavlja posljedice na njihovo zdravlje. Trajni umor i ozbiljno smanjena funkcionalna sposobnost, problemi sa zglobovima i plućima, neke su od niza posljedica opisanih među mladima, uključujući i onih atletski utreniranih. Na primjer, klinička studija kod mladih sportaša, koji su u prosjeku bili stari 19 godina, pokazala je znakove upale srčane ovojnice (perikardija) nakon preboljenog COVID-19. Takve kronične posljedice mogu biti još teže kod novih sojeva virusa koji mogu uzrokovati i teža oboljenja. Mladi će najvjerojatnije biti primarni izvor širenja zaraze u 2021. godini jer će se posljednji cijepiti, a bit će izloženi većem broju kontakata zbog svog načina života i smanjenog socijalnog distanciranja. Zbog toga je izrazito važno kvalitetnom obrazovnom kampanjom i cijepljenjem obuhvatiti sve građane, uključivo pripadnike mlađe populacije.
Cilj cijepljenja protiv bilo kojeg virusa jest sprječavanje širenja infekcije među ljudima. Cjepivo sadrži tzv. antigene (dijelove) virusa koji potiču naš imunitet koji potom sprječava ulazak virusa u naše stanice, tj. zarazu. Time se zaustavlja propagacija virusa u populaciji koji polako nestaje jer virusi mogu živjeti i umnožavati se jedino u našim stanicama.
Idealno cjepivo treba imati tri karakteristike: treba pružati učinkovitu zaštitu (djelotvornost), ta zaštita treba biti dugotrajna te cjepivo treba biti sigurno. Djelotvornost ovisi o kvaliteti stvorenog imuniteta koji čine protutijela protiv virusnih antigena kao i stanični imunitet popraćen stvaranjem memorijskih stanica koje u budućnosti mogu brzo potaknuti intenzivan imunološki sustav na infekciju virusom protiv kojeg smo se cijepili.
Protutijela i stanice mogu osigurati dugotrajnost naše otpornosti na infekciju virusom, protiv kojeg smo se cijepili, u trajanju od 6 mjeseci do nekoliko godina, a ponekad i cijeli život. Osim toga, moguće je ponovo cijepljenje koje će osigurati dodatnu zaštitu.
Uz navedeno, izrazito je važno da je cjepivo sigurno, tj. bez značajnih posljedica. Kroz nove se tehnologije umanjuju bilo kakve neželjene reakcije na cjepivo. Pri tome je važno spomenuti da se danas koristi i sve manje dodatnih raznih sastojaka za stabilizaciju cjepiva.
Sigurno je da odobrena cjepiva stvaraju snažan imunološki odgovor i time blokiraju i širenje virusa među stanovništvom, ali još nemamo dovoljno informacija hoće li osobe cijepljene protiv COVID-19 biti prenositelji virusa nakon što virusu budu izloženi nakon kontakta sa zaraženom osobom. Primjerice još nije poznato hoće li se kod cijepljene osobe virus nalaziti lokalno u nosu i gornjim dišnim putevima (bez simptoma bolesti) i tako širiti. Upravo radi toga se nakon cijepljenja preporučuje nositi maske, a unutar prvih nekoliko mjeseci od početka cijepljenja bit će prikupljeno puno više podataka te će se nakon toga evaluirati dosadašnje znanje i prilagoditi preporuke o epidemiološkim mjerama.
Cjepiva (Pfeizer/BioNTech, Moderna, AstraZeneca/Oxford) zahtijevaju davanje dvije doze cijepljenja s razmakom od 3 ili 4 tjedna da bi se stvorio snažan imunološki odgovor. Jedino je cjepivo Johnson&Johnsona planirano kao jedna doza (cjepivo je u kasnim fazama kliničkog ispitivanja i još nje odobreno). Zbog premalog broja dostupnih cjepiva i potrebe da se cijepi što više ljudi javno se raspravlja o tome možemo li koristiti samo jednu dozu cijepljenja ili početi miješati razne vrste cjepiva u prvoj i drugoj dozi. Prema sadašnjim stručnim podacima nedopustivo je bilo kakvo odstupanje od odobrenih protokola i definiranih doza bilo skraćivanjem ili miješanjem raznih vrste cjepiva.
Nakon cijepljenja protiv COVID-19 opisane su neželjene reakcije kao i kod drugih cjepiva: crvenilo, osip, lokalna bol, jednodnevna temperatura, glavobolja. Te su reakcije češće nakon druge doze cjepiva. Uz to, svaki lijek i cjepivo mogu imati i rijetke posljedice kod pojedinaca s obzirom na njihove specifičnosti što uključuje i različite alergijske reakcije koje se najčešće pojavljuju unutar prvih nekoliko sati, najviše 24 sata, nakon cijepljenja. Njihova učestalost prema COVID-19 cjepivima, prema do sada poznatim podacima, izrazito je niska (primjerice od 17. - 23. prosinca u SAD-u je cijepljeno 1,1 milijun osoba i samo u njih 10 (deset!) su primijećene alergijske reakcije koje, međutim, nisu bile životno opasne.
Ne. Do sada odobrena cjepiva ne sadrže cijeli virus SARS-CoV-2 nego samo nasljednu poruku za samo jedan protein virusa (S protein) upakiran u lipidne nanočestice (mRNA cjepiva) ili upakiran unutar neštetnog adenovirusa. Prema tome, nemoguće je razviti bolest COVID-19 od cijepljenja.
Prema dosadašnjim podatcima, nakon cijepljenja s obje doze zaštita je preko 90 % mjerena kroz stvaranje adekvatnoga imunološkog odgovora uspoređujući broj zaraženih u cijepljenoj i placebo grupi. Trajanje i efikasnost zaštite od novih infekcija se još uvijek treba pažljivo evaluirati. Još uvijek nije poznato koliko štite ova cjepiva od infekcije virusom te od razvoja same bolesti COVID-19. Imunološki odgovor traje barem 3 mjeseca (studije još uvijek nisu pratile duži vremenski period), no smatra se da može trajati i do nekoliko godina, a možda i doživotno kod dijela populacije. Nakon prve doze cjepiva i prvih 1-2 tjedna nakon druge doze cjepiva može doći do razvoja bolesti jer se u tom razdoblju još uvijek stvara imunološki odgovor na virusni antigen.
Prema dosadašnjim podatcima alergijske reakcije na pelud, ambroziju, prašinu, školjke, penicilin, razne lijekove i jaja nisu prepreka cijepljenju protiv COVID-19. Ozbiljna kontraindikacija je jedino anafilaktički šok kojega je osoba imala na neki od sastojaka cjepiva. Stoga je sve važne informacije o prijašnjim alergijama nužno reći liječniku koji provodi cijepljenje.
Osobe koje su alergične na poznate sastojke u određenom cjepivu ne smiju se cijepiti tim cjepivom. Sreća je da postoji nekoliko cjepiva koja imaju različite sastojke pa se može pronaći adekvatno cjepivo za svakoga. Važno je da svatko liječniku pojasni sve detalje o ranijim alergijskim iskustvima tijekom i nakon cijepljenja koji onda može provjeriti kros-reaktivnost sa sastojcima cjepiva koje mu planira injicirati.
Jednostavan odgovor na ova pitanja jest da se ponašamo kao i u slučaju cijepljenja protiv gripe. To znači da bolesnici u akutnim fazama bolesti ne bi trebali primiti cjepivo dok god traje akutna faza bolesti. Nakon nestanka simptoma, a u suradnji s liječnikom, te se osobe također mogu cijepiti. Prema dosadašnjim podacima osobe koje boluju od dijabetesa, srčanih bolesti, povišenog tlaka, tumora i zbog njih primaju razne terapije, mogu se cijepiti ako nisu u kritičnom zdravstvenom stanju. U tim slučajevima, prije odluke o cijepljenju neophodno je obaviti konzultacije s liječnicima koji nadziru njihovu osnovnu bolest.
Optimalno vrijeme za cijepljenje je svako vrijeme prije dolaska osobe u kontakt s virusom, jer su moguće komplikacije bolesti značajno veće od nuspojava cijepljenja. Stoga bi se u idealnim uvjetima trebali svi cijepiti što prije, kako bi se zaštitili od bolesti COVID-19 i njenih mogućih razornih posljedica te kako bi spriječili širenje zaraze. Međutim, u sadašnjoj situaciji limitiranog broja cjepiva potrebno je pratiti redoslijed cijepljenja počevši od najrizičnijih skupina.
Cijepljenje protiv COVID-19 je dobrovoljno i svaka osoba ima pravo na razmišljanje i odluku. Nekima je potrebno dodatno vrijeme da se uvjere da kod većeg broja njima poznatih ljudi cijepljenje ne izaziva štetu te da se uvjere da je korist od cijepljenja višestruka za sve.
Cjepivo zasad nije odobreno za primjenu kod djece i prema trenutnim stručnim preporukama, djeca se ne trebaju cijepiti. Iako je vrijedno spomenuti i da je klinička studija Pfizera napravljena i na djeci od 12-15 godina te da se i kod njih cijepljenje pokazalo sigurnim. No, ukoliko će se razmatrati ideja cijepljenja djece bit će potrebne dodatne studije da se detaljnije evaluira sigurnost cjepiva za djecu.
Za sada nema podataka o sigurnosti cjepiva COVID-19 kod trudnica. Bazirano na sadašnjem znanju, mRNA cjepiva nemaju povećan rizik kod trudnica i ukoliko to žele trudnice se mogu odlučiti na cijepljenje. Kod donošenja takve odluke, trudnice i njihovi liječnici trebaju uzeti u obzir prevalenciju COVID-19 u njihovoj sredini i rizik zaraze trudnice s COVID-19, kao i moguće posljedice na trudnoću od preboljevanja COVID-19.
Cjepiva za COVID-19 ne sadrže nikakve komponente “živog virusa“ i cijepljena osoba ne može prenijeti COVID-19 na imunokompromitirane osobe. Savjetuje se da u kontaktu s imunokompromitiranim osobama svi, pa i cijepljene osobe, nose masku kako bi se smanjila mogućnost prijenosa bilo kojeg virusa (npr. gripe, herpes).
Razvoj cjepiva protiv COVID-19 podliježe istim sigurnosnim standardima kao i proizvodnja svih ostalih cjepiva i nije bilo nikakvih prečica. Agencije za lijekove osiguravaju kontrolu i proizvodnju cjepiva na najvišoj razini. Cjepivo za COVID-19 je razvijeno brzo zbog globalne javnozdravstvene krize kao i ranijeg tehnološkog napretka i postojećih znanja u proizvodnji mRNA cjepiva, a adenovirusno cjepivo je uspješno razvijeno protiv drugih bolesti. Osim toga vlade EU-a, SAD-a i drugih zemalja su ulagale ogromna sredstva u razvoj cjepiva i farmaceutsku industriju, a sve temeljeno na povjerenju u znanost i znanstvenike što se pokazalo ispravnim. Radilo se je o iznosima od više milijardi eura javnoga novca, što inače financiraju same farmaceutske tvrtke, ali je time omogućena niska otkupna cijena te masovna produkcija cjepiva. Na taj je način znanost razvila kvalitetno cjepivo koje je važno sredstvo u borbi protiv ove pandemije.
Osobe koje su preboljele COVID-19 ne bi trebale imati prioritet pri cijepljenju, ali želim naglasiti da cijepljenje za njih ne predstavlja dodatni rizik. Stoga je i za njih preporučeno cijepljenje kada cjepiva budu raspoloživa. Još uvijek ne znamo koliko traje otpornost nakon prirodnog prebolijevanja bolesti te kako dodatno cjepivo može utjecati na eventualno povećanje zaštite u tih osoba.
Najvjerojatnije ne, jer SARS-CoV-2 ne mutira ni približno brzo kao virus gripe. Stručnjaci na području evolucijske genetike virusa ostavljaju mogućnost da ćemo morati prilagoditi cjepiva u budućnosti ako se pokaže da se spontane mutacije virusa odvijaju u pravcu manje efikasnosti postojećih cjepiva, ali ne očekuje se da će se to događati na godišnjoj razini. Moderne tehnologije omogućavaju brži razvoj novih cjepiva protiv mogućih novih sojeva koronavirusa što nam pruža dodatnu sigurnost za budućnost.
Na kraju, želio bih razjasniti i jednu vrlo važnu činjenicu, a to je da se život ne može vratiti natrag, na onaj stari i uobičajeni u vremenu prije 2020. godine, bez aktivnog sudjelovanja svih naraštaja u postizanju visoke stope procijepljenosti. Stvaranje zajedničkog imuniteta je nužno za eliminaciju ovoga virusa ili sprječavanje širenja virusa do te mjere da život opet bude kao prije. Ostvarenje tog cilja nije moguće bez sudjelovanja mladih ljudi u programu cijepljenja. Angažman mladih u tom smislu možemo postići obrazovanjem, medijskim opismenjavanjem, aktivizmom i javnom odgovornošću.
Također je sigurno da bez globalnog povezivanja i osiguravanja cijepljenja u svim zemljama svijeta ova pandemija neće prestati. Stoga bogate zemlje trebaju ekonomski pomoći siromašnija društva u borbi protiv pandemije COVID-19. Upravo je uspjeh stvaranja cjepiva pokazao da se ovaj veliki znanstveni izazov može riješiti putem globalne povezanosti i suradnje znanstvenika.
Cjepiva i procijepljenje populacije ključna su prekretnica u borbi protiv pandemije COVID-19. Vjerujem da je to "početak kraja" ove pandemije, ali za taj kraj potreban je zajednički napor i ustrajnost na tom putu.