U današnjoj emisiji Jezik naš svagdašnji gost je bio Ante Tešija poznato, splitsko književno lice. Pjesnik je, prozaik, humorist koji nastupa na književnim večerima, a dolazi i kao slušatelj. Objavio je knjige priča "Život pod Svilajom" i "Da li me se sićaš", zbirke stihova "Iz dubine duše" i "Usidreno vrime".
Pred tiskom su mu zbirka priča, roman i knjiga aforizama "Ma vid' ti to". Nedavno je za priču "Monika" dobio prvu nagradu na četvrtom Festivalu književnosti Červar Porat u Poreču, gdje treći put zapaženo sudjeluje. „Priča je nastala kada sam čuo priču prijatelja s Brača o djevojci koja je došla tražiti oca. Puno je takvih veza ostvareno, mnoga djeca nisu znala roditelje. Priča je dakle istinita, ali je puno toga dodano.
- Kad sam vidio natječaj, imao sam dovoljno vremena razmisliti kakvu ću priču napisati. Tražio sam onu koja će progovoriti o suvremenosti i društvenim problemima. Nisam nigdje pročitao neku sličnu pa sam se uhvatio toga da je ja napišem. Jedan od problema današnjeg društva je u tome da mnoga djeca ne znaju tko su im roditelji.
- Uvijek se trudim izdvojiti u humanitarne svrhe, pa i od prodaje knjiga“, sitiče Ante Tešija, a knjiga priča "Život pod Svilajom" odjeknula je snažno kao ojkalica u kazalištu.
„Knjiga je izazvala veliku pažnju, otišlo je svih petsto primjeraka. U "Životu pod Svilajom" "vlaškim" govorom dalmatinske Zagore, mojim ogorskim, opisan je moj djetinji bajkoviti život u idiličnom Ogorju. Bili smo siromašni, ali imali smo sve. Nije bilo televizora, radio je bio vrhunac, pa smo se morali sami zabavljati. Najveći kompliment za knjigu bio mi je kad me je jedan Sinjanin pozvao s obitelji kod sebe na ručak i pričao mi priče iz te knjige koje je usvojio kao da su njegove.
U pripremi je i roman "Dernek", koji se sastoji od 47 povezanih priča i također je smješten u staro vrijeme. I u njemu ima dosta humora i satire, kao što ga ima u svim mojim djelima, jer to i čitatelji vole. Pisac treba biti čitan. Ako te ne čitaju, džabe su ti sve majstorije. A kad te nagradi struka, onda je to najveći uspjeh. Moje knjige možda neće kupiti neki profesor, ali znam to da će ih kupiti moji odozgar i moji u Solinu. Neki mi ljudi za njega već daju novac unaprijed, i za deset primjeraka, to je kao pretplata.
Dernek je važan događaj u tamošnjoj kulturi, kada neke cure trajno mijenjaju adresu.
Djelo prva pročita moja kći Kristina, koja je diplomirala književnost i piše kazališne kritike, i ona mi otvoreno kaže što mi je dobro, a što ne. Tako se - otvoreno, pa makar i bolno - razgovara u mojoj obitelji, gdje smo svi umjetnici. Supruga se bavi modom, jedan sin glazbom, a drugi slikarstvom.“ , napominje ovaj vječiti optimist, a kako navodi, rado bi posjetio Velu Luku, za koju ga vežu lijepe uspomene
Emisiju možete poslušati na sljedećem linku: MIXCLOUD - RADIO M