Većina nas na otoku živi od mora - izravno ili neizravno. Pa ipak, dok svoja dvorišta i kuće brižno održavamo, naše najveće, plavo dvorište prečesto uzimamo zdravo za gotovo. More nije samo dom ribama i koraljima; ono je hrana, život i dom svima nama.
Načelnica Općine Vela Luka naglašava upravo tu suštinu: „More je jedan od najvažnijih resursa koje imamo. Ono je dio našeg svakodnevnog života, ali je važno i za turizam, ribarstvo i kvalitetu života svih naših stanovnika.“ Kako bi se taj neprocjenjivi resurs zaštitio, potrebni su konkretni potezi i sredstva, a briga o moru ne smije ostati samo na riječima.
Mjerljivim akcijama protiv degradacije
Projekt Općine „Ekološke akcije čišćenja podmorja Vele Luke“ nedavno je osvojio prvo mjesto na natječaju FLAG-a Šabakun, osiguravši gotovo 40.000 eura. Maja Barčot, viša stručna suradnica za nacionalne i EU fondove u Općini, ističe kako je projekt dobio maksimalnih 70 bodova upravo zbog jasnih, ekoloških ciljeva:
„Presudilo je to što je ostvario maksimalan broj bodova u najtežim kategorijama – doprinosu zaštiti morskog okoliša i ublažavanju klimatskih promjena. Projekt nudi mjerljive rezultate: sedam konkretnih akcija čišćenja, trajnu infrastrukturu za zbrinjavanje otpada iz mora te edukativnu komponentu usmjerenu na ribare, komunalne djelatnike i srednjoškolce,“ objašnjava Barčot.
Što se krije ispod površine?
A ono što ronioci pronalaze ispod površine daleko je od romantične slike Jadrana. Ivana Anić, službenica za informiranje u Komunalnim djelatnostima d.o.o., iznosi otrežnjujuće podatke iz do sada očišćenih uvala Gabrica, Plitvine, Bativna, Lučica, Prihonja, Prapatna i Stiniva.
„Prevladavaju plastika i stiropor, odbačeni i izgubljeni ribolovni alati, zatim automobilske gume, pa i glomazni otpad. U posljednjoj akciji u uvalama Prihonja, Prapatna i Stiniva iz mora je izvađen potopljeni kaić te čak četiri odbačene ribarske mreže,“ upozorava Anić, naglašavajući da se količine otpada nažalost ne smanjuju, prvenstveno zbog rasta pomorskog prometa, nautičkog turizma i naplavina.
Tihi ubojice i ugrožena staništa
Upravo te odbačene mreže na dnu ne miruju – one postaju smrtonosne zamke u fenomenu poznatom kao ghost fishing (lov u prazno). Izgubljene mreže godinama nastavljaju loviti, a u njih se zapliću i u agoniji ugibaju pridnene vrste riba poput škrpina, trlja i kovača, ali i dragocjeni rakovi poput jastoga i hlapova. Dugoročno, ovo besmisleno ubijanje drastično smanjuje riblji fond o kojem ovisi lokalno gospodarstvo.
S druge strane, zagađenje krupnim otpadom i plastikom izravno guši osjetljiva staništa rijetkih vrsta. Morski ekosustav gubi krhku ravnotežu kada građevinski i plastični otpad prekrije staništa strogo zaštićenog puža bačvaša (Tonna galea) ili kada se toksini iz otpada odraze na osjetljivi svijet morskih puževa golaća (Nudibranchia). Konačno, plastika se pod utjecajem mora raspada u mikroplastiku koju filtriraju školjkaši i jedu ribe, čime taj isti otpad nevidljivo, ali sigurno, dolazi do naših tanjura.
Zajednička odgovornost za budućnost
Ovakve ekološke akcije pokazuju da rješenje leži isključivo u zajedništvu.
„Vađenje potopljenog kaića jasno pokazuje da to nije posao za pojedinca,“ napominje Ivana Anić, ističući presudnu ulogu ronilačkih udruga, ribara koji najbolje poznaju teren i volontera. Edukacija je jedini način da dugoročno promijenimo odnos prema moru, jer se najvažniji učinak događa kada sudionici svoja iskustva prenesu dalje.
Općinska načelnica na kraju šalje jasnu poruku: „Želimo da se što više ljudi uključi i shvati da briga o moru nije samo posao Općine, nego svih nas. Čisto more važno je za našu prirodu, ali i za budućnost mjesta koje želimo ostaviti generacijama koje dolaze.“
Vrijeme je da prestanemo okretati glavu i počnemo se prema moru odnositi s poštovanjem koje mu, kao našem zajedničkom domu, dugujemo.
Tekst i slike: Anđela Šćepanović
